Ovo je tradicionalna utrka koja se održava par godina, uglavnom je dobro posjećena i ako nam često fale baš naši velači. To je vrijeme godišnjih odmora, putovanja i porodičnih sastanaka, pa se dešava da ne dođu oni ljudi koji su uvijek sa nama. Vremenske prilike na Preluku u uvali nisu tako loše, utrka je dobro započela i nismo imali previše valova niti vjetra da se sve završi kako i treba

---

I u ovoj utrci sam odabrao težu Starboard Allstar dasku jer su bile najave da će se dignuti valovi. Na toj dasci se osjećam slobodno i stabilno, pa se mogu posvetiti razvoju brzine umjesto da mislim da balans.​ Stuje pod daskom su bile jake i vrtile su nas u svim smjerovima, bilo je mučno voziti u smjeru Voloskog. Uz to, zrak je stajao a sunce je bilo izuzetno jako. Svima nama je baš to zasmetalo, jer nije bilo nikakvog osvježenja. Tako se jednostavna utrka pretvorila u natjecanje izdržljivosti i snage.

Iako uvala Preluk nije naporan teren, ova trka je bila baš iscrpljujuća. Prvi krug sam uspio pratiti prvu trojicu, no već kod drugog kruga su mi pobjegli, tako da nisam mogao držati tempo sa njima. Vjerovatno bi bio uspješniji da sam vozio AMANZI KARR 14x26 jer je lakši i bolje upravljiv.

U konačnici sam se stabilizirao kao treći u klasi napuhanaca, prva dvojica bili su ispred mene nekih 20ak sekundi, što je puno. No, valjda se ponekad može imati i neki loš dan, ovaj je uz to bio i naporan.