Što reći o perajama?
Perajica (eng. fin) nalazi se na donjem dijelu daske. Omogućava bolje držanje vodene linije u pokretu (eng. waterline) što je bitno kod upravljivosti i brzine vožnje. Bez peraje daska "pleše", teško se može usmjeriti i teško se postiže nekakva značajnija brzina.
Iako je peraja bitna, u nekim slučajevima se skida. Npr. kod supanja na rijekama i brzacima. Razlog je logičan; fin može zapeti za plitko kameno dno ili može sakupiti koliko riječnih biljaka da ćete svako toliko morati ući u vodu i maknuti taj teški teret.
Daske uglavnom imaju jednu centralnu peraju, smještenu na zadnjem dijelu daske. Velike touring daske posjeduju i dvije male postranične perajice, koje dodatno stabiliziraju kretanje, ali usporavaju brzinu, posebno ako su postavljene pod kutom u odnosu na centralnu peraju. Nekoć su postojale i daske sa jednom većom perajom u samoj sredini donjeg dijela daske (slično kobilicama kod jedrilica), no već dugo ne vidjeh takvu kostrukciju, pa pretpostavljam da se ta ideja napuštena.
Peraje se uglavnom mogu skinuti, centralna se uvijek skida, a ove postranične ponekad. Po tome unaprijed možete prepoznati da li se radi o race ili touring dasci.
Centralni fin ima raznolike oblike. Nekad davno, kada su SUP daske bile ujedno i surf daske, perajice su imale oblik peraje morskog psa, bila je jedna ili tri, nisu bile previše duge i glomazne i služile su držanju waterlinea kod velikih brzina koje su surferi postizali. Kod SUP daske stvar je evoluirala, poput samih dasaka. Peraje su postajale veće i dulje, što je puno bolje rješenje kod manjih brzina (of 5 do 10 km/h). I onda su počele mjenjati oblike, od oblika peraje morskog psa, preko oponašanja perajica raznih riba i vodenih životinja do oblika zakrivljenog noža za bacanje ili mačete. Dobijale su maštovita imena; SUP-race fin, ultra race fin, tehnical race fin, touring fin, flexi fin i slično.
Što se zapravo događalo?
Proizvodači su isprobavali mogućnosti poboljšanja brzine i stabilnosti daske baš uz pomoć oblika peraje. To je kao ona situacija kada su dodavanjem aerodinamičnih dodataka na kros-automobile pokušavali poboljšati performanse i brzinu samih automobila.
Idemo vidjeti što kažu oni koji se bave proizvodnjom perajica, što je to toliko bitno kod peraje i na što treba obratiti pažnju kada kupujete još jedan fin.
1. STABILNOST (stability)
vjeruje se da veće i glomaznije peraje omogućavaju stabilniju vožnju. To je istina, jer velika površina fina neće lako dopustiti da vas val previše valja i da se daska lako preokrene. To je kao velika kobilica ispod jedrilice, koja ne dopušta da se trup previše okrene ili nedajBože potpuno izokrene. No, glomaznije perajice pružaju veći otpor, pa nisu pogodne za one koji žele brzu vožnju, odnosno brzi pivot-okret. Veći fin to baš ne dopušta. Štobirekli, stabilnost nauštrb brzine.
2. UPRAVLJIVOST (tracking)
različiti oblici i dimenzije perajice utječu na držanje vodene linije u kretanju. Obično se to mjeri koliko puta morate zaveslati na jednu stranu, te prebaciti na drugu da biste održali liniju kretanja. Loša perajica zahtjevat će često mjenjanje ruku, što će se odraziti na brzinu kretanja. Da ne okrivimo perjice za sve, način veslanja i mjenjanje ruku uvelike ovisi o valovima, strujama i općenito uvjetima na površini vode. Ali bolji fin može pomoći da daska bolje drži smjer i štedi energiju veslača.
3. BRZINA (speed)
manji otpor ispod vode omogućava veću brzinu, tako kaže logika. I zato su race finovi nešto manji od klasičnih rekreativnih, imaju čudeske oblike noža i slično. No, izbor fina mora ovisiti i o uvjetima na vodi. Ako je more valovito, veći fin omogućit će bolju stabilnost i manje padanja, pa ćete biti brži nego da imate manji fin i manju stabilnost pa padate. Kod mirnih voda možete izabrati manju perajicu, pružit će brzinu i sasvim dovoljnu stabilnost. Sa manjim perajicama morate biti nešto spretniji i iskusniji veslač, inače će vam daska plesati i biti nestabilna.
4. "KLIZANJE" kroz vodu (glide)
kad se govori o klizanju, misli se na kretanje daske između zaveslaja. Sigurno ste osjetili da kod zaveslaja ubrzate, pa onda odjednom usporite, kao da vas nešto koči ispod daske. Za to je zaslužno nekoliko stvari; oblik i težina daske, vaša težina u odnosu na litražnu zapreminu daske, dimenzije daske (posebno širina), oblik donjeg dijela daske, materijal izrade, oblik rubova daske koji su u vodi, hidrodinamičnost najšireg dijela daske (obično tamo gdje stojite), oblik repa daske (zbog povratnog vrtloga) i konačno - perajica. Stručnjaci kažu da veće perajice omogućavaju bolje klizanje daske, pa se preporučuju ako idete na neki longdistance. Tada će zaveslaj biti energetski učinkovitiji ako fin bude nešto veći. Tu brzina ionako nije naročito bitna. Kod kratkih tura, pogotovo trka, klizanje daske između zaveslaja nije toliko bitno. Zašto? Jer kod sprinta imate veliku frekvenciju zaveslaja, stalno i brzo veslate, pa je tanji i kraći race fin bolji izbor.
5. MOGUĆNOST OKRETANJA (buoy turning)
kod utrka obično imamo bove. Skrećemo lijevo ili desno ili pak pod 180 skrećemo nazad. Kako god bilo, bove znače izuzetno smanjenje brzine i gotovo zaustavljanje. Zamislite, trudite se da u ravnoj liniji postignete 8, 9 ili 10km/h, a onda gotovo stanete na bovi kod okreta. Izbor fina je i ovdje dosta bitan, jer veći finovi (oni gore koji omogućavaju dobru stabilnost i klizanje) uglavnom koče dasku kod okreta. Njihova površina omogućava stabilnost ali ne dopušta brzo mjenjanje smjera kretanja daske, posebno pivot okret. Zato su uži i manji finovi bolji za to, s tim da daju najmanje stabilnosti u pravocrtnom kretanju ili kod longdistance trka. Brzina okreta kod bove često je uzrok lošijeg plasmana na utrkama. Zato je dobro razmišljati i o tome, posebno kada uštosite pivot okret. Tada će biti jako bitno da fin bude što pogodniji za tu akciju.
Različiti proizvođači prolanaze najrazličitija rješenja za montažu i demontažu perajice. Oni najklasičniji to obavljaju preko vijka i pločice. Perajica ulazi u vodilicu, pa se vijkom i pločicom pričvršćuje za tijelo vodilice. Ako mene pitate, to je star i nepraktičan način montaže. Dugo traje, treba imati alat, a vijak i pločica se lako mogu izgubiti. Ja sam tako izgubio barem 5 komada, što vijaka što pločica. Moj apel proizvođačima je da porade na tom problemu.
Neki spretniji osmislili su način pričvršćivanja preko plastičnog osigurača ili utora u tijelu vodilice. To je puno bolje, ne morate imati odvijač ili nož sa sobom, a sile kretanja kod SUP daske nisu toliko velike da bi trebalo peraciju doslovno priljepiti za dasku.
Kako znati što mi treba?
Pa, treba probati. Treba pokušati voziti sa nekoliko perajica i usporediti osjećaj ili rezultate vožnje. Dobro je imati jednu masivniju perajicu za sigurne i stabilne vožnje po valovima, te jedan manji race fin za egzibicije po mirnijim vodama.
Kupnja perajice ne mora ići preko proizvođača daske, jer imamo specijalizirane proizvođače finova. Malo proguglajte, sada ćete bolje razumjeti što vam treba.
Perajica (eng. fin) nalazi se na donjem dijelu daske. Omogućava bolje držanje vodene linije u pokretu (eng. waterline) što je bitno kod upravljivosti i brzine vožnje. Bez peraje daska "pleše", teško se može usmjeriti i teško se postiže nekakva značajnija brzina.
Iako je peraja bitna, u nekim slučajevima se skida. Npr. kod supanja na rijekama i brzacima. Razlog je logičan; fin može zapeti za plitko kameno dno ili može sakupiti koliko riječnih biljaka da ćete svako toliko morati ući u vodu i maknuti taj teški teret.
Daske uglavnom imaju jednu centralnu peraju, smještenu na zadnjem dijelu daske. Velike touring daske posjeduju i dvije male postranične perajice, koje dodatno stabiliziraju kretanje, ali usporavaju brzinu, posebno ako su postavljene pod kutom u odnosu na centralnu peraju. Nekoć su postojale i daske sa jednom većom perajom u samoj sredini donjeg dijela daske (slično kobilicama kod jedrilica), no već dugo ne vidjeh takvu kostrukciju, pa pretpostavljam da se ta ideja napuštena.
Peraje se uglavnom mogu skinuti, centralna se uvijek skida, a ove postranične ponekad. Po tome unaprijed možete prepoznati da li se radi o race ili touring dasci.
Centralni fin ima raznolike oblike. Nekad davno, kada su SUP daske bile ujedno i surf daske, perajice su imale oblik peraje morskog psa, bila je jedna ili tri, nisu bile previše duge i glomazne i služile su držanju waterlinea kod velikih brzina koje su surferi postizali. Kod SUP daske stvar je evoluirala, poput samih dasaka. Peraje su postajale veće i dulje, što je puno bolje rješenje kod manjih brzina (of 5 do 10 km/h). I onda su počele mjenjati oblike, od oblika peraje morskog psa, preko oponašanja perajica raznih riba i vodenih životinja do oblika zakrivljenog noža za bacanje ili mačete. Dobijale su maštovita imena; SUP-race fin, ultra race fin, tehnical race fin, touring fin, flexi fin i slično.
Što se zapravo događalo?
Proizvodači su isprobavali mogućnosti poboljšanja brzine i stabilnosti daske baš uz pomoć oblika peraje. To je kao ona situacija kada su dodavanjem aerodinamičnih dodataka na kros-automobile pokušavali poboljšati performanse i brzinu samih automobila.
Idemo vidjeti što kažu oni koji se bave proizvodnjom perajica, što je to toliko bitno kod peraje i na što treba obratiti pažnju kada kupujete još jedan fin.
1. STABILNOST (stability)
vjeruje se da veće i glomaznije peraje omogućavaju stabilniju vožnju. To je istina, jer velika površina fina neće lako dopustiti da vas val previše valja i da se daska lako preokrene. To je kao velika kobilica ispod jedrilice, koja ne dopušta da se trup previše okrene ili nedajBože potpuno izokrene. No, glomaznije perajice pružaju veći otpor, pa nisu pogodne za one koji žele brzu vožnju, odnosno brzi pivot-okret. Veći fin to baš ne dopušta. Štobirekli, stabilnost nauštrb brzine.
2. UPRAVLJIVOST (tracking)
različiti oblici i dimenzije perajice utječu na držanje vodene linije u kretanju. Obično se to mjeri koliko puta morate zaveslati na jednu stranu, te prebaciti na drugu da biste održali liniju kretanja. Loša perajica zahtjevat će često mjenjanje ruku, što će se odraziti na brzinu kretanja. Da ne okrivimo perjice za sve, način veslanja i mjenjanje ruku uvelike ovisi o valovima, strujama i općenito uvjetima na površini vode. Ali bolji fin može pomoći da daska bolje drži smjer i štedi energiju veslača.
3. BRZINA (speed)
manji otpor ispod vode omogućava veću brzinu, tako kaže logika. I zato su race finovi nešto manji od klasičnih rekreativnih, imaju čudeske oblike noža i slično. No, izbor fina mora ovisiti i o uvjetima na vodi. Ako je more valovito, veći fin omogućit će bolju stabilnost i manje padanja, pa ćete biti brži nego da imate manji fin i manju stabilnost pa padate. Kod mirnih voda možete izabrati manju perajicu, pružit će brzinu i sasvim dovoljnu stabilnost. Sa manjim perajicama morate biti nešto spretniji i iskusniji veslač, inače će vam daska plesati i biti nestabilna.
4. "KLIZANJE" kroz vodu (glide)
kad se govori o klizanju, misli se na kretanje daske između zaveslaja. Sigurno ste osjetili da kod zaveslaja ubrzate, pa onda odjednom usporite, kao da vas nešto koči ispod daske. Za to je zaslužno nekoliko stvari; oblik i težina daske, vaša težina u odnosu na litražnu zapreminu daske, dimenzije daske (posebno širina), oblik donjeg dijela daske, materijal izrade, oblik rubova daske koji su u vodi, hidrodinamičnost najšireg dijela daske (obično tamo gdje stojite), oblik repa daske (zbog povratnog vrtloga) i konačno - perajica. Stručnjaci kažu da veće perajice omogućavaju bolje klizanje daske, pa se preporučuju ako idete na neki longdistance. Tada će zaveslaj biti energetski učinkovitiji ako fin bude nešto veći. Tu brzina ionako nije naročito bitna. Kod kratkih tura, pogotovo trka, klizanje daske između zaveslaja nije toliko bitno. Zašto? Jer kod sprinta imate veliku frekvenciju zaveslaja, stalno i brzo veslate, pa je tanji i kraći race fin bolji izbor.
5. MOGUĆNOST OKRETANJA (buoy turning)
kod utrka obično imamo bove. Skrećemo lijevo ili desno ili pak pod 180 skrećemo nazad. Kako god bilo, bove znače izuzetno smanjenje brzine i gotovo zaustavljanje. Zamislite, trudite se da u ravnoj liniji postignete 8, 9 ili 10km/h, a onda gotovo stanete na bovi kod okreta. Izbor fina je i ovdje dosta bitan, jer veći finovi (oni gore koji omogućavaju dobru stabilnost i klizanje) uglavnom koče dasku kod okreta. Njihova površina omogućava stabilnost ali ne dopušta brzo mjenjanje smjera kretanja daske, posebno pivot okret. Zato su uži i manji finovi bolji za to, s tim da daju najmanje stabilnosti u pravocrtnom kretanju ili kod longdistance trka. Brzina okreta kod bove često je uzrok lošijeg plasmana na utrkama. Zato je dobro razmišljati i o tome, posebno kada uštosite pivot okret. Tada će biti jako bitno da fin bude što pogodniji za tu akciju.
Različiti proizvođači prolanaze najrazličitija rješenja za montažu i demontažu perajice. Oni najklasičniji to obavljaju preko vijka i pločice. Perajica ulazi u vodilicu, pa se vijkom i pločicom pričvršćuje za tijelo vodilice. Ako mene pitate, to je star i nepraktičan način montaže. Dugo traje, treba imati alat, a vijak i pločica se lako mogu izgubiti. Ja sam tako izgubio barem 5 komada, što vijaka što pločica. Moj apel proizvođačima je da porade na tom problemu.
Neki spretniji osmislili su način pričvršćivanja preko plastičnog osigurača ili utora u tijelu vodilice. To je puno bolje, ne morate imati odvijač ili nož sa sobom, a sile kretanja kod SUP daske nisu toliko velike da bi trebalo peraciju doslovno priljepiti za dasku.
Kako znati što mi treba?
Pa, treba probati. Treba pokušati voziti sa nekoliko perajica i usporediti osjećaj ili rezultate vožnje. Dobro je imati jednu masivniju perajicu za sigurne i stabilne vožnje po valovima, te jedan manji race fin za egzibicije po mirnijim vodama.
Kupnja perajice ne mora ići preko proizvođača daske, jer imamo specijalizirane proizvođače finova. Malo proguglajte, sada ćete bolje razumjeti što vam treba.
