Svaka industrija voli napraviti nauku od jednostavnih stvari. Naravno, cilj je prodaja. A prodaju uglavnom rade manje iskusni građani, koji žele postići određenu prednost nečim najnovijim ili najmodernijim. Tako je i sa perajicama za SUP dasku, dijelom koji se ne vidi, ali je prilično bitan u vožnji.
Prvo da vidimo od čega se svaka perajica sastoji.
Prvo da vidimo od čega se svaka perajica sastoji.
Bazu čini vodilica sa pripadajućim dijelom peraje koji ulazi u utor daske. U prednjem ili stražnjem dijelu nalazi se rupa za vijak ili neki bezalatni dodatak za zaključavanje.
Tijelo perajice je ostatak koji viri iz utora, može biti različitih oblika, geometrija i duljina.
Ovdje je primjer jedne klasične US FIN BOX peraje. Druge su vrlo slične a razlike su marginalne.
Tijelo perajice je ostatak koji viri iz utora, može biti različitih oblika, geometrija i duljina.
Ovdje je primjer jedne klasične US FIN BOX peraje. Druge su vrlo slične a razlike su marginalne.
Čemu služi perajica, odnosno fin?
Moja specijalnost je neposlušnost. Nažalost, platio sam je mnogo puta, ali valjda je to dio osobnosti. Tako sam probao voziti dasku bez perajice. Pogađate, nije baš bilo uspješno. Preporučujem svima da probaju, daska se tada ponaša kao nedresiran pas koji trga povodac lijevo-desno. Teško je držati pravac i teško je stajati na dasci. Upravo tome fin i služi: da daska bude stabilnija i da bolje drži pravac. To su shvatili i drevni domoroci na Havajima kad su surfali na izdubljenim trupcima ili u vozili kanue. Potrebno je nešto ispod ili sa strane plovila da stabilizira njegovu kretnju. Fin je, kao i puno "izuma" nastao kopiranjem iz Prirode. Tko ima fin? Pa ribe. Razlika između našeg SUP fina i ribljeg je što je riblji pokretan. Osim što im služi da brže idu naprijed, služi im za upravljivost. Tu ideju prekopirali su brodograditelji, pa su na kormila stavili elisu i dobili stabilnost i okret. Toga mi u SUPu nemamo. Postoje i ribe koje imaju jedan "nepokretan" fin, a to je najpoznatiji riblji fin na svijetu - onaj od morskog psa.
Mi smo na SUPu naslijedili perajicu od surferskih dasaka sa donje strane. Prvo ih je bilo 3, kao što je na surferskoj dasci, pa 2, pa na kraju jedna malo veća. No, naići ćete na prave touring daske koje i danas imaju 1+2 fina, što je sasvim OK. Neke daske imaju i jednu peraju na sredini (na mjestu gdje se stoji), koja se može izvaditi po potrebi. Moram priznati da dugo nisam vidio takvu dasku. Možda se taj trend opet pojavi.
Prvi supači shvatili su da je jedna dulja peraja dosta za mirnu vodu. Kad se SUP tehnika počela razvijati, shvatilo se da fin također sudjeluje u brzini i da može olakšati okretanje. Tada se počelo igrati sa duljinama fina, te sa njegovom pozicijom na dasci. Neki eksperimenti su bili uspješni a neki ne. Sve to je rezultiralo gomilom najrazličitijih finova od nekoliko stotina tvornica koje nas zasipaju obećanjima kako su baš njihovi finovi najbolji i da će vam donijeti pobjedu na natjecanju. A onda shvatite da vas je pobjedio veslač koji ima onaj stari, klasični touring fin od plastike. Hm! Ma, jel moguće da nas netko mulja? Mislim da je ovo pitanje više retoričko :-D
Moja specijalnost je neposlušnost. Nažalost, platio sam je mnogo puta, ali valjda je to dio osobnosti. Tako sam probao voziti dasku bez perajice. Pogađate, nije baš bilo uspješno. Preporučujem svima da probaju, daska se tada ponaša kao nedresiran pas koji trga povodac lijevo-desno. Teško je držati pravac i teško je stajati na dasci. Upravo tome fin i služi: da daska bude stabilnija i da bolje drži pravac. To su shvatili i drevni domoroci na Havajima kad su surfali na izdubljenim trupcima ili u vozili kanue. Potrebno je nešto ispod ili sa strane plovila da stabilizira njegovu kretnju. Fin je, kao i puno "izuma" nastao kopiranjem iz Prirode. Tko ima fin? Pa ribe. Razlika između našeg SUP fina i ribljeg je što je riblji pokretan. Osim što im služi da brže idu naprijed, služi im za upravljivost. Tu ideju prekopirali su brodograditelji, pa su na kormila stavili elisu i dobili stabilnost i okret. Toga mi u SUPu nemamo. Postoje i ribe koje imaju jedan "nepokretan" fin, a to je najpoznatiji riblji fin na svijetu - onaj od morskog psa.
Mi smo na SUPu naslijedili perajicu od surferskih dasaka sa donje strane. Prvo ih je bilo 3, kao što je na surferskoj dasci, pa 2, pa na kraju jedna malo veća. No, naići ćete na prave touring daske koje i danas imaju 1+2 fina, što je sasvim OK. Neke daske imaju i jednu peraju na sredini (na mjestu gdje se stoji), koja se može izvaditi po potrebi. Moram priznati da dugo nisam vidio takvu dasku. Možda se taj trend opet pojavi.
Prvi supači shvatili su da je jedna dulja peraja dosta za mirnu vodu. Kad se SUP tehnika počela razvijati, shvatilo se da fin također sudjeluje u brzini i da može olakšati okretanje. Tada se počelo igrati sa duljinama fina, te sa njegovom pozicijom na dasci. Neki eksperimenti su bili uspješni a neki ne. Sve to je rezultiralo gomilom najrazličitijih finova od nekoliko stotina tvornica koje nas zasipaju obećanjima kako su baš njihovi finovi najbolji i da će vam donijeti pobjedu na natjecanju. A onda shvatite da vas je pobjedio veslač koji ima onaj stari, klasični touring fin od plastike. Hm! Ma, jel moguće da nas netko mulja? Mislim da je ovo pitanje više retoričko :-D
Uloga perajice - ali stvarno
Fin ima nekoliko glavnih funkcija:
- stabilnost
- tracking (nema naše riječi za to, objasnit ću poslije)
- upravljivost (posebno kod okreta)
- brzina
- klizanje daske
- uvjeti vožnje (opcionalno, ovisi da li vozite na rijekama ili moru)
Hajde da svaku od njih objasnimo, pa ćemo shvatiti poantu priče o finu.
STABILNOST - ne treba biti Tesla da bi se shvatilo da perajica ne dopušta da se daska previše mrda lijevo-desno. 20cm plastike ispod daske omogućit će vam relativno mirnu providbu čak iako budete nemirni gore na dasci. To je vrlo bitno kod početnika i kod onih koji voze na nemirnim vodama. Padanje sa daske je zabavno u ljeti, ali je potpuno nezabavno u zimi ili tijekom utrke. Kada nemate stabilnosti, ne možete raditi na tehnici i ne možete pravilno veslati. Zato je savjet početnicima da uzmu što dulji fin, barem za svoje početke. Poput početnika u biciklizmu, naučite voziti na jednostavnom biciklu, a kasnije pređite na karbonsku ili titansku brzinku.
TRACKING - u ovom kontekstu riječ znači "koliko daleko može ići daska sa jednim zaveslajem", tj. koliko može držati smjer. Mi u Hrvatskoj patimo od novih riječi, pa bi moj skromni prijedlog bio "smjernost". Glupo zvuči kao i većina hrvatskih kovanica, pa hajmo mi zadržati tracking za sada. Zašto je ovo bitno? Početnici će znati da daska sa svakim zaveslajem ide malo lijevo, pa malo desno, ovisno gdje zaveslate. To se posebno događa kod kraćih dasaka i kraćih perajica. Ova pojava može frustrirati, posebno kada ste na utrci ili kada želite lijepo, ravno veslati i slikati okolinu. Uz to, promjena smjera daske uvelike utječe na brzinu. Ali to ćemo objasniti dole pod brzinom. Prelistate li internet, pronaći ćete pokuse koje su radili vrhunski veslači; koliko zaveslaja treba da daska ostane na smjeru, sa koje strane kome treba koliko zavelaja da promjeni smjer itditd. Stvar je očigledno bitna. I ovdje možemo reći da duljina fina određuje bolji ili lošiji tracking, no tu ulogu igraju i materijali izrade. Npr. plastični fin koji je nešto tanji može "titrati" nemirnijoj vodi i tako narušavati tracking i brzinu, dok fiberglass ili karbonski to ne rade - osim ako je utor loš i ima previše zazora. Opet savjet za početnike; klasični touring fin od plastike je odličan za vas, nudi dobar tracking i nešto manju brzinu, ali zato nećete morati stalno mjenjati ruke za zaveslaj.
Da ne okrivimo perajicu za sve, tracking ovisi o tehnici vozača i položaju njegovih kukova. To iskusniji znaju, no početniku je ipak fin presudan.
UPRAVLJIVOST - ona je vezana za okrete i skretanja, posebno oko bova (buoy touring). Ponekad trebate brzo skrenuti da ne udarite nekog penzionera koji je nešto dalje plivao. Kod utrka je upravljivost jedna od važnijih stvari, koliko brzo mogu oko bove da ne izgubim brzinu. Tu prestaje "carstvo" touring finova i započinje "kraljevstvo" tkz. race ili ultra race finova i drugih čudesnih perajica sa simpatičnim i maštovitim imenima. Zakonitnost je jednostavna; kraći fin - bolji okret. Okreti su u suprotnosti sa trackingom (koji vas pokušava držati ravno) i stabilnosti (koja vam ne da torziju lijevo-desno), pa su i finovi za to u suprotnosti sa touring finovima; kraći su, tanji i površinom manji. Sve to je napravljeno da bi veslač što prije mogao promjeniti svoj smjer kretanja. Ali to ima i svoju cijenu; taj isti veslač je u drugim fazama vožnje nestabilniji i mora češće mjenjati ruke da bi održao smjer. Njegove noge moraju bolje amortizirati valove sa strane. Dakle, to je dio priče za iskusnije veslače.
Za upravljivost nije odgovorna samo perajica, presudnu ulogu imaju iskustvo veslača i njegova tehnika veslanja. Sve ovo što sada pišem više se odnosi na početnike i naprednije veslače nego na profiće - oni uglavnom mogu voziti svašta i rezultati su im skoro isti.
Ukoliko želite da vam daska bude nešto agilnija kod okreta, tada ćete koristiti manju i tanju perajicu. Uvijek je dobro isprobati ih, ako se ikako može.
BRZINA - perajica može utjecati na brzinu na nekoliko načina, što smo gore već dotaknuli. Ukoliko je površinom velika a ujedno titra ispod daske, vaša brzina biti će manja. Ukoliko je fin prevelik, stvarat će se veći otpor i to će utjecati na brzinu. Ako je predug, nećete moći brzo okrenuti na bovi, što će rezultirati manjom ukupnom brzinom.
Neki veslači su došli do spoznaje da je kraća ali uzdužno dulja peraja dobra za brzinu. To je perajica koja sliči gornjoj ribljoj velikoj peraji ili onoj od morskog psa. I ja sam to probao i mogu reći da ima istine u tome, no zbog smanjene duljine nije za početnike. Očigledno da je Priroda sama radila pokuse, pa je izabrala najbolje. Deblji finovi također stvaraju veći otpor, slabije "režu" vodu, pa su se karbonski tu bolje pokazali.
KLIZANJE - ono se odnosi na kretanje daske u intervalima između zaveslaja (eng. glide). Vjerovatno ste osjetili da daska ubrzava kada zaveslate a usporava između zaveslaja. Ili titra, kao da ne može dobro držati smjer (opisano pod tracking). U svakom slučaju, perajica treba omogućiti što mirnije klizanje daske i energetski bolju učinkovitost zaveslaja. Tu su karbonske i fiberglass perajice u značajnoj prednosti jer pružaju udobniju i efikasniju vožnju pri većim brzinama nego plastične, uglavnom zato jer su tanje, bolje sijeku vodu i ne titraju pri vožnji. Uz to, tanje peraje imaju elegantniju i manju stražnju brazdu, koja onemogućava stvaranje velikih vrtloga na rubovima daske i usporavanje. Klizanje je izuzezno bitno kod veslanja na duge staze. Energetski učinkovito veslanje štedi snagu veslača. Kod sprinta ova funkcija nije toliko bitna. Zašto? Jer je onda frekvencija zaveslaja veća, pa glide nije toliko bitan.
Inače, glide ovisi o još nekoliko bitnih stvari: obliku i težini daske, težini vozača u odnosu na litražnu zapreminu daske, dimenziji daske (posebno širina), obliku donjeg dijela daske, materijalu izrade, obliku rubova daske koji su u vodi (zaobljeno, kockasto ili konusno), hidrodinamičnosti najšireg dijela daske (obično tamo gdje stojite), obliku repa daske (zbog povratnog vrtloga) i konačno - o perajici.
UVJETI VOŽNJE - ovo je bitno za one koji često mjenjaju vodenu površinu. Npr. ako vozite na moru, pretpostavka je da nećete baš grebati po plićaku. Time možete oštetiti i fin i utor. Ne brinite, desit će se to povremeno, ali nije dobro da to bude stalna praksa. Tu je dulja peraja dobar izbor. Sa druge strane, neki vole voziti po rijekama i brzacima. Za njih definitivno nije dugački touring fin, sa kojim ćete pogoditi većinu kamenja, a na rijekama ćete obilno sakupljati vodenu travu (toliko da ćete je svako toliko morati rukama čistiti sa perajice). Ovdje su odlično primjenjive kraće perajice sa većim lukom u početku, ali dulje uzdužno, slično ribljim gornjim perajama. Zbog poprečne duljine imat ćete bolji stabilnost, ali nećete stalno lupati po dnu i baviti se sakupljanjem šipražja, trave i lopoča.
Fin ima nekoliko glavnih funkcija:
- stabilnost
- tracking (nema naše riječi za to, objasnit ću poslije)
- upravljivost (posebno kod okreta)
- brzina
- klizanje daske
- uvjeti vožnje (opcionalno, ovisi da li vozite na rijekama ili moru)
Hajde da svaku od njih objasnimo, pa ćemo shvatiti poantu priče o finu.
STABILNOST - ne treba biti Tesla da bi se shvatilo da perajica ne dopušta da se daska previše mrda lijevo-desno. 20cm plastike ispod daske omogućit će vam relativno mirnu providbu čak iako budete nemirni gore na dasci. To je vrlo bitno kod početnika i kod onih koji voze na nemirnim vodama. Padanje sa daske je zabavno u ljeti, ali je potpuno nezabavno u zimi ili tijekom utrke. Kada nemate stabilnosti, ne možete raditi na tehnici i ne možete pravilno veslati. Zato je savjet početnicima da uzmu što dulji fin, barem za svoje početke. Poput početnika u biciklizmu, naučite voziti na jednostavnom biciklu, a kasnije pređite na karbonsku ili titansku brzinku.
TRACKING - u ovom kontekstu riječ znači "koliko daleko može ići daska sa jednim zaveslajem", tj. koliko može držati smjer. Mi u Hrvatskoj patimo od novih riječi, pa bi moj skromni prijedlog bio "smjernost". Glupo zvuči kao i većina hrvatskih kovanica, pa hajmo mi zadržati tracking za sada. Zašto je ovo bitno? Početnici će znati da daska sa svakim zaveslajem ide malo lijevo, pa malo desno, ovisno gdje zaveslate. To se posebno događa kod kraćih dasaka i kraćih perajica. Ova pojava može frustrirati, posebno kada ste na utrci ili kada želite lijepo, ravno veslati i slikati okolinu. Uz to, promjena smjera daske uvelike utječe na brzinu. Ali to ćemo objasniti dole pod brzinom. Prelistate li internet, pronaći ćete pokuse koje su radili vrhunski veslači; koliko zaveslaja treba da daska ostane na smjeru, sa koje strane kome treba koliko zavelaja da promjeni smjer itditd. Stvar je očigledno bitna. I ovdje možemo reći da duljina fina određuje bolji ili lošiji tracking, no tu ulogu igraju i materijali izrade. Npr. plastični fin koji je nešto tanji može "titrati" nemirnijoj vodi i tako narušavati tracking i brzinu, dok fiberglass ili karbonski to ne rade - osim ako je utor loš i ima previše zazora. Opet savjet za početnike; klasični touring fin od plastike je odličan za vas, nudi dobar tracking i nešto manju brzinu, ali zato nećete morati stalno mjenjati ruke za zaveslaj.
Da ne okrivimo perajicu za sve, tracking ovisi o tehnici vozača i položaju njegovih kukova. To iskusniji znaju, no početniku je ipak fin presudan.
UPRAVLJIVOST - ona je vezana za okrete i skretanja, posebno oko bova (buoy touring). Ponekad trebate brzo skrenuti da ne udarite nekog penzionera koji je nešto dalje plivao. Kod utrka je upravljivost jedna od važnijih stvari, koliko brzo mogu oko bove da ne izgubim brzinu. Tu prestaje "carstvo" touring finova i započinje "kraljevstvo" tkz. race ili ultra race finova i drugih čudesnih perajica sa simpatičnim i maštovitim imenima. Zakonitnost je jednostavna; kraći fin - bolji okret. Okreti su u suprotnosti sa trackingom (koji vas pokušava držati ravno) i stabilnosti (koja vam ne da torziju lijevo-desno), pa su i finovi za to u suprotnosti sa touring finovima; kraći su, tanji i površinom manji. Sve to je napravljeno da bi veslač što prije mogao promjeniti svoj smjer kretanja. Ali to ima i svoju cijenu; taj isti veslač je u drugim fazama vožnje nestabilniji i mora češće mjenjati ruke da bi održao smjer. Njegove noge moraju bolje amortizirati valove sa strane. Dakle, to je dio priče za iskusnije veslače.
Za upravljivost nije odgovorna samo perajica, presudnu ulogu imaju iskustvo veslača i njegova tehnika veslanja. Sve ovo što sada pišem više se odnosi na početnike i naprednije veslače nego na profiće - oni uglavnom mogu voziti svašta i rezultati su im skoro isti.
Ukoliko želite da vam daska bude nešto agilnija kod okreta, tada ćete koristiti manju i tanju perajicu. Uvijek je dobro isprobati ih, ako se ikako može.
BRZINA - perajica može utjecati na brzinu na nekoliko načina, što smo gore već dotaknuli. Ukoliko je površinom velika a ujedno titra ispod daske, vaša brzina biti će manja. Ukoliko je fin prevelik, stvarat će se veći otpor i to će utjecati na brzinu. Ako je predug, nećete moći brzo okrenuti na bovi, što će rezultirati manjom ukupnom brzinom.
Neki veslači su došli do spoznaje da je kraća ali uzdužno dulja peraja dobra za brzinu. To je perajica koja sliči gornjoj ribljoj velikoj peraji ili onoj od morskog psa. I ja sam to probao i mogu reći da ima istine u tome, no zbog smanjene duljine nije za početnike. Očigledno da je Priroda sama radila pokuse, pa je izabrala najbolje. Deblji finovi također stvaraju veći otpor, slabije "režu" vodu, pa su se karbonski tu bolje pokazali.
KLIZANJE - ono se odnosi na kretanje daske u intervalima između zaveslaja (eng. glide). Vjerovatno ste osjetili da daska ubrzava kada zaveslate a usporava između zaveslaja. Ili titra, kao da ne može dobro držati smjer (opisano pod tracking). U svakom slučaju, perajica treba omogućiti što mirnije klizanje daske i energetski bolju učinkovitost zaveslaja. Tu su karbonske i fiberglass perajice u značajnoj prednosti jer pružaju udobniju i efikasniju vožnju pri većim brzinama nego plastične, uglavnom zato jer su tanje, bolje sijeku vodu i ne titraju pri vožnji. Uz to, tanje peraje imaju elegantniju i manju stražnju brazdu, koja onemogućava stvaranje velikih vrtloga na rubovima daske i usporavanje. Klizanje je izuzezno bitno kod veslanja na duge staze. Energetski učinkovito veslanje štedi snagu veslača. Kod sprinta ova funkcija nije toliko bitna. Zašto? Jer je onda frekvencija zaveslaja veća, pa glide nije toliko bitan.
Inače, glide ovisi o još nekoliko bitnih stvari: obliku i težini daske, težini vozača u odnosu na litražnu zapreminu daske, dimenziji daske (posebno širina), obliku donjeg dijela daske, materijalu izrade, obliku rubova daske koji su u vodi (zaobljeno, kockasto ili konusno), hidrodinamičnosti najšireg dijela daske (obično tamo gdje stojite), obliku repa daske (zbog povratnog vrtloga) i konačno - o perajici.
UVJETI VOŽNJE - ovo je bitno za one koji često mjenjaju vodenu površinu. Npr. ako vozite na moru, pretpostavka je da nećete baš grebati po plićaku. Time možete oštetiti i fin i utor. Ne brinite, desit će se to povremeno, ali nije dobro da to bude stalna praksa. Tu je dulja peraja dobar izbor. Sa druge strane, neki vole voziti po rijekama i brzacima. Za njih definitivno nije dugački touring fin, sa kojim ćete pogoditi većinu kamenja, a na rijekama ćete obilno sakupljati vodenu travu (toliko da ćete je svako toliko morati rukama čistiti sa perajice). Ovdje su odlično primjenjive kraće perajice sa većim lukom u početku, ali dulje uzdužno, slično ribljim gornjim perajama. Zbog poprečne duljine imat ćete bolji stabilnost, ali nećete stalno lupati po dnu i baviti se sakupljanjem šipražja, trave i lopoča.
I šta sad?
A ništa. Fin nam treba.
Kakav? Svakakav :-)
Ajmo ozbiljno; ja imam nekoliko finova. Najdulji (touring, od plastike), nešto kraći natjecateljski u 2 duljine (karbonski) i dva testna natjecateljska kratka (plastika). Imao sam i nekoliko fiberglass finova. Naravno, to je previše. Nemojte to raditi, preskupo je. I blesavo. I nepotrebno.
Zapravo vam trebaju samo 2 perajice; klasična plastična touring peraja za more ili nemirniju slatku vodu i nešto kraća peraja za mirnije vode. Koliko kraća određujete sami po svojoj vještini ili po vrsti vode gdje vozite. Recimo da je dobra kraća peraja ona koja je 2/3 duljine touring peraje. Oni koji su malo oprezniji mogu imati još jedan rezervni. Oni se vrlo lako oštete kod slučajnog pada. Taj rezervni neka bude neki jeftini, recimo touring. Baš ono za svaki slučaj!
A ništa. Fin nam treba.
Kakav? Svakakav :-)
Ajmo ozbiljno; ja imam nekoliko finova. Najdulji (touring, od plastike), nešto kraći natjecateljski u 2 duljine (karbonski) i dva testna natjecateljska kratka (plastika). Imao sam i nekoliko fiberglass finova. Naravno, to je previše. Nemojte to raditi, preskupo je. I blesavo. I nepotrebno.
Zapravo vam trebaju samo 2 perajice; klasična plastična touring peraja za more ili nemirniju slatku vodu i nešto kraća peraja za mirnije vode. Koliko kraća određujete sami po svojoj vještini ili po vrsti vode gdje vozite. Recimo da je dobra kraća peraja ona koja je 2/3 duljine touring peraje. Oni koji su malo oprezniji mogu imati još jedan rezervni. Oni se vrlo lako oštete kod slučajnog pada. Taj rezervni neka bude neki jeftini, recimo touring. Baš ono za svaki slučaj!
Nešto o duljinama tijela perajice i baze
Finovi često imaju neke brojeve u nazivu; 201, 8, 23 itd. Osim ako nije broj tipa fina (npr. ime branda + II ili III), to uglavnom označava njihovu duljinu u milimetrima, inchima ili centimetrima. Ne postoji dogovorena standardizacija između proizvođača i shapera, pa se sami moramo snalaziti. Ako je broj između 6 i 10, onda znači da su inchi u pitanju. Ako je broj između 10 i 30 su vjerovatno centimetri, a ako je preko 150 onda su vjerovatno milimetri. Malo čudesno, ali dobro. Duljina fina je bitna iz gore navedenih razloga, pa je dobro da u glavi imate omjere duljine kad ih naručujete preko interneta. Nažalost, proizvođači često ne navedu ili naslikaju fin sa mjernom trakom da možete shvatiti o kojim se veličinama radi. Mogućnost krivog naručivanja je ogromna.
Ono na što morate paziti je;
Finovi često imaju neke brojeve u nazivu; 201, 8, 23 itd. Osim ako nije broj tipa fina (npr. ime branda + II ili III), to uglavnom označava njihovu duljinu u milimetrima, inchima ili centimetrima. Ne postoji dogovorena standardizacija između proizvođača i shapera, pa se sami moramo snalaziti. Ako je broj između 6 i 10, onda znači da su inchi u pitanju. Ako je broj između 10 i 30 su vjerovatno centimetri, a ako je preko 150 onda su vjerovatno milimetri. Malo čudesno, ali dobro. Duljina fina je bitna iz gore navedenih razloga, pa je dobro da u glavi imate omjere duljine kad ih naručujete preko interneta. Nažalost, proizvođači često ne navedu ili naslikaju fin sa mjernom trakom da možete shvatiti o kojim se veličinama radi. Mogućnost krivog naručivanja je ogromna.
Ono na što morate paziti je;
- duljina fina od baze prema vrhu, dakle onaj dio koji viri iz utora. To određuje vozne karakteristike daske
- duljinu baze fina, to je onaj dio koji ide u fin-utor, koji mogu biti različiti i mogu biti različite duljine. Dolje u tekstu pod naslovom UTORI ZA FIN je objašnjeno koje zamke možete očekivati i na što morate pripaziti
- pripazite na sistem zaključavanja jer ih ima nekoliko. Kod vijaka pripazite na duljinu vijka, to je objašnjeno pod naslovom SISTEM ZAKLJUČAVANJA, tu odmah ispod
RACE23 Staroboardov fin za Airline, oznaka 23 se podudara sa njegovom duljinom od baze do vrha
Klasični TOURING fin ima 9", odnosno 22.86cm. Uglavnom je to ugravirano na bazi fina. Koliko znam, svi su iste duljine
|
Testni fin AMANZI bi trebao nositi oznaku 19.5 ili 7.6, ovisno da li želimo cm ili inch
Novi FLASH karbonski finovi od Starboarda imaju oznake FLASH I FLASH+, a duljina piše na njima i to u milimetrima i inchima
|
Primjer različite duljine baze peracije kod dva proizvođača, a oba spadaju u klasu US FIN BOX. Logika govori da će kraća baza stati u oba utora, ali ovaj sa duljom bazom nikako
Sistem pričvršćivanja
Ima ih nekoliko. Većina je sa vijcima i pločastom maticom (gdje vam treba odvijač), dok neki imaju smart-lock i neke druge bezalatne zgodne sustave. Meni su dobri svi, svaki od tih sustava ima svoje prednosti, no svi ovi bez alata su možda najbolji. Fin se brzo montira, ništa ne ispada i tako brzo se i skida. Stariji brandovi su pak ostali na starom dobrom vijku. No, i kod njega postoje zamke. Nisu svi vijci isti jer nisu ni sve US FIN BOX kasete isto duboke. Do sada sam vidio dvije duljine vijaka. Dakle, pločasta matica je ista, ali duljina vijka može varirati. Ako kupite kraći vijak, nećete moći pričvrstiti fin. Uvijek je dobro provjeriti koliko centimetara ima stari vijak, pa po tome naručivati.
Kakav god sistem bio, dvaput provjerite čvrstoću fina u utoru. Ako imate vijak, dobro ga pritegnite, jer ga struja vode može odvidati i postoji mogućnost da izgubite sve. Meni se to dogodilo nekoliko puta, a jednom sam izgubio samo vijak i pločicu - fin je ostao visiti na vodilici. Da sam u bilo kom trenutku veslao unazad, ispao bi i on.
Uvijek na početku veslanja provjeravajte čvrstoću fina na dasci. Uštedit ćete 100injak eura.
Ima ih nekoliko. Većina je sa vijcima i pločastom maticom (gdje vam treba odvijač), dok neki imaju smart-lock i neke druge bezalatne zgodne sustave. Meni su dobri svi, svaki od tih sustava ima svoje prednosti, no svi ovi bez alata su možda najbolji. Fin se brzo montira, ništa ne ispada i tako brzo se i skida. Stariji brandovi su pak ostali na starom dobrom vijku. No, i kod njega postoje zamke. Nisu svi vijci isti jer nisu ni sve US FIN BOX kasete isto duboke. Do sada sam vidio dvije duljine vijaka. Dakle, pločasta matica je ista, ali duljina vijka može varirati. Ako kupite kraći vijak, nećete moći pričvrstiti fin. Uvijek je dobro provjeriti koliko centimetara ima stari vijak, pa po tome naručivati.
Kakav god sistem bio, dvaput provjerite čvrstoću fina u utoru. Ako imate vijak, dobro ga pritegnite, jer ga struja vode može odvidati i postoji mogućnost da izgubite sve. Meni se to dogodilo nekoliko puta, a jednom sam izgubio samo vijak i pločicu - fin je ostao visiti na vodilici. Da sam u bilo kom trenutku veslao unazad, ispao bi i on.
Uvijek na početku veslanja provjeravajte čvrstoću fina na dasci. Uštedit ćete 100injak eura.
AMANZI ima sistem bezalatnog pričvršćivanja, što je odlično jer ne morate imati odvijač ili nož sa sobom. Da li je siguran? Skoro 400km u 8 mjesecu 2022. godine je dokazalo da je sistem odličan - nisam nikad izgubio fin
|
Stara dobra pločica i vijak su standard na mnogim daskama, samo dobro zategnite vijak da ga vodena struja ne otpusti
|
Utori za fin
Nisu svi utori za finove isti. Najčešći utor je US FIN BOX, utor sa unutarnjom vodilicom i ulaznim kanalom pod 45⁰. Uglavnom postoji dulja i kraća verzija (dužina baze utora), no ponekad može imati neke zamke. Npr. na napuhancu Starboard Airline postoji takav utor, no u njega NE IDU SVI FINOVI TE KLASE.
Zašto?
Projektanti te daske su dodali konop za ucvrsčivanje dna i spriječavanje savijanja. On počinje sa čvorom UNUTAR US FIN BOXa, a završava na plastičnom nosu daske. To znači da čvor zauzima dio utora i ne možete ugurati bilo koji fin. Tu može ići samo Starboardov fin za Airline ili neki drugi finovi sa kraćom bazom, tj. short verzija fina. Dobro pripazite na to. Nemalo puta se dogodilo da ljudi kupe odličan fin jer im se sviđa - ali ispadne da je za neku drugu dasku. Izmjerite bazu starog fina i dobro pogledajte sustav zaključavanja, pa tek onda birajte peraju.
Gore je slika sa finovima koja pokazuje dimenzije baze.
Nisu svi utori za finove isti. Najčešći utor je US FIN BOX, utor sa unutarnjom vodilicom i ulaznim kanalom pod 45⁰. Uglavnom postoji dulja i kraća verzija (dužina baze utora), no ponekad može imati neke zamke. Npr. na napuhancu Starboard Airline postoji takav utor, no u njega NE IDU SVI FINOVI TE KLASE.
Zašto?
Projektanti te daske su dodali konop za ucvrsčivanje dna i spriječavanje savijanja. On počinje sa čvorom UNUTAR US FIN BOXa, a završava na plastičnom nosu daske. To znači da čvor zauzima dio utora i ne možete ugurati bilo koji fin. Tu može ići samo Starboardov fin za Airline ili neki drugi finovi sa kraćom bazom, tj. short verzija fina. Dobro pripazite na to. Nemalo puta se dogodilo da ljudi kupe odličan fin jer im se sviđa - ali ispadne da je za neku drugu dasku. Izmjerite bazu starog fina i dobro pogledajte sustav zaključavanja, pa tek onda birajte peraju.
Gore je slika sa finovima koja pokazuje dimenzije baze.
Naučite čitati vodu
Ovo rade i najbolji veslači svijeta. Određuju vrstu daske i vrstu fina onda kada vide površinu vode gdje će voziti. Kako je preskupo imati nekoliko dasaka, dobro ćete se prilagoditi sa izborom perajice. Uvijek uzmite u obzir Windy ili neku drugu aplikaciju koja može predvidjeti vrijeme; mirno je sada ali nakon sat vremena....a ipak se morate vratiti nazad. Dulja peraja za valove i downwind - kraća peraja za ravnu ili malo uzburkanu vodu.
Nema smisla da nosite 2 perajice sa sobom na vožnju osim ako ne idete na regatu dulju od par sati ili dana.
Ovo rade i najbolji veslači svijeta. Određuju vrstu daske i vrstu fina onda kada vide površinu vode gdje će voziti. Kako je preskupo imati nekoliko dasaka, dobro ćete se prilagoditi sa izborom perajice. Uvijek uzmite u obzir Windy ili neku drugu aplikaciju koja može predvidjeti vrijeme; mirno je sada ali nakon sat vremena....a ipak se morate vratiti nazad. Dulja peraja za valove i downwind - kraća peraja za ravnu ili malo uzburkanu vodu.
Nema smisla da nosite 2 perajice sa sobom na vožnju osim ako ne idete na regatu dulju od par sati ili dana.
Cijena perajica
Ovdje vrijedi tržišna zakonitost branda; poznatiji brand - veća cijena. Pod većom cijenom podrazumjevamo 100 eura nagore. Dobri finovi mogu se popeti i preko 200 eura.
Za početnike i srednje spretne sasvim su dobri plastični i fiberglass finovi. Kod profića nijanse igraju ulogu, pa su njihovi finovi karbonski, u zadnje vrijeme čak od prepreg karbona.
Bilo bi dobro isprobati ih prije kupnje. Možda ćete baciti novce za nešto što vam u stvari ne treba.
Ovdje vrijedi tržišna zakonitost branda; poznatiji brand - veća cijena. Pod većom cijenom podrazumjevamo 100 eura nagore. Dobri finovi mogu se popeti i preko 200 eura.
Za početnike i srednje spretne sasvim su dobri plastični i fiberglass finovi. Kod profića nijanse igraju ulogu, pa su njihovi finovi karbonski, u zadnje vrijeme čak od prepreg karbona.
Bilo bi dobro isprobati ih prije kupnje. Možda ćete baciti novce za nešto što vam u stvari ne treba.
Šta zapamtiti od svega ovog?
● dulji i deblji fin = bolja stabilnost i tracking
● kraći i uži fin = bolja upravljivost i brzina
● dobro pričvrstiti i ponovno provjeriti fin na dasci
● imati barem dva fina; touring + nešto kraći fin
● po mogućnosti isprobati ga prije kupnje
● kod kupnje obavezno provjeriti sistem zaključavanja i širinu baze fina
● ne kupovati trendovski nego kupovati finove koji su u razini vaše vještine. Ako ste dobar veslač, isplati se kupiti skuplji fin. Dobro je imati i koji rezervni, jer se finovi mogu slomiti kod slučajnog pada
● ne sakupljajte finove kao neki fin-hrčak (poput mene)
● ponovno pročitati prethodne dvije točke!
● dulji i deblji fin = bolja stabilnost i tracking
● kraći i uži fin = bolja upravljivost i brzina
● dobro pričvrstiti i ponovno provjeriti fin na dasci
● imati barem dva fina; touring + nešto kraći fin
● po mogućnosti isprobati ga prije kupnje
● kod kupnje obavezno provjeriti sistem zaključavanja i širinu baze fina
● ne kupovati trendovski nego kupovati finove koji su u razini vaše vještine. Ako ste dobar veslač, isplati se kupiti skuplji fin. Dobro je imati i koji rezervni, jer se finovi mogu slomiti kod slučajnog pada
● ne sakupljajte finove kao neki fin-hrčak (poput mene)
● ponovno pročitati prethodne dvije točke!
