Ove godine smo biti na slovenskoj PIRANJI. Radi se o prvoj utrci na SUP daskama na ovom dijelu Europe. Prije 11 godina raznorazni nadobudni surferi započeli su veslanje na nezgrapnim daskama za windsurfung. Tada je natjecateljski SUP tek bio u povojima, netko tko je bio negdje u svijetu donio je ovo moderno čudo na Jadransko more, pa su vjerovatno počeli veslati iz zezancije. No, u tim vremenima isplivali su i neki budući velikani SUP sporta, npr. jedan od najboljih veslača Slovenije Rok Puvar.
Nezgodno je bilo što je u isti dan bio ADRIA SUP CHALLENGE u Kopru, no mi smo se odlučili za nešto što inače nismo do sada radili; išli smo na 2 utrke u istom danu. I bilo je OK. Nije baš da smo odmah bili za tu ideju, no obećali smo Roku, a i htjeli smo vidjeti da li možemo. I mogli smo!!!!
Ekipa koja se ovdje okupila su nešto stariji SUP veslači, a neki su došli za nama iz Kopra. Piranja je jedna od onih utrka gdje se osjećate kao dio povijesti; prvi veslači su ovdje napravili prve kilometre na tkoznakakvim daskama i dobili prve medalje. Rok mi je rekao da su nekada veslali na windsurf daskama bez jedra. E to je bila prava zezancija, te daske nisu za veslanje i ne ponašaju se dobro u takvoj vrsti kretanja. Svaka im čast!
Sve drugo je povijest, i za Slovence i za nas. Ovdje je nekad nastupao i naš prvi SUP natjecatelj iz Hrvatske Željko Srdoč. Bio je odličan i proslavio nas je i prije nego što su mnogi od nas započeli sa supanjem!
Sve drugo je povijest, i za Slovence i za nas. Ovdje je nekad nastupao i naš prvi SUP natjecatelj iz Hrvatske Željko Srdoč. Bio je odličan i proslavio nas je i prije nego što su mnogi od nas započeli sa supanjem!
Ovdje smo startali kasnije popodne i vjetar se dignuo, zajedno sa valovima. Kao i u Ičićima, ovdje su valovi iz više smjerova i balans je izuzetno bitan. Za razliku od Kopra, ovdje sam vozio svoj stabilni Starboard 14x28, nisam niti jednom pao iako sam bio iscprljen od prethodne utrke. Odvijala oko 3 bove na razdaljini od 3km. Nije bilo lako veslati po tom razrovanom moru, no odlučili smo se na to i to se moralo održati. Na muci se poznaju junaci!!!!!
Završio sam na drugom mjestu, pretekli smo i nekolicinu tvrdih dasaka kojima je ovo more bilo vrlo teško. Uske daske sa malom težinom ne podnose dobro bočne udare valova, pa je bilo padanja.
Ekipa i fešta na ovom natjecanju su bile toliko dobre da nam se nije dalo vraćati u Kopar. Članovi jedriličarskog kluba Pirat iz Pirana, koji su bili domaćini utrke, toliko su nas osvojili sa svojim gostoprimstvom da nam je bilo izuzetno dobro i dugo smo se podružili. Upoznali smo mnoge nove frendove, neke smo znali ovako iz viđenja ili sa stranica Facebooka, a sada smo sjedili za istim stolom i družili se. Tu ističem nama drage Slovenice Nataliju Fon Bostijančić i njenog muža Borisa Bernarda, za koje smo nedavno u 11. mjesecu navijali na svjetskom prvenstvu u Thailandu. Uvijek se treba družiti sa boljima - oni prenesu dio svoje energije na nas i tjeraju nas da napredujemo.
Ovdje se opet nameće ona spomenuta misao - prijateljstvo! Bilo nam je odlično i u tom trenutku nije bilo boljeg mjesta na ovom svijetu na kojem bi želio biti! Gregor, Petra, Natalija, Boris, Rožica, Stanislava....sa ovakvima mogu na kraj svijeta!