Ova godina je bila godina "gubljenja nevinosti" na stranim utrkama. U prijašnjim vremenima nisam se često upućivao van naših granica. Uglavnom sam se držao naše kvarnerske lige. Mislio sam da mi nisam spreman na takav zalogaj, da nisam dovoljno dobar, da vani ima puno boljih vozača itditd. Iskorak smo napravili prošle godine kada smo bili gosti na utrci slovenske državne lige na Velenjskom jezeru i to na poziv našeg dragog Slovenca Gregora Mohoriča. Tamo sam kao debitant osvojio 3 mjesto u prilično jakoj državnoj konkurenciji. To je razbilo maglu o vlastitoj nesposobnosti i inferiornosti i odnosu na slovenske veslače. Jesu dobri, ali ni mi nismo puno lošiji :-D Moram priznati da sam tada imao super ekipu sa kojom sam došao gore; Natašu i Milu. To djeluje motivirajuće i oni imaju dio zasluge u tom uspjehu.
Ta ista Nataša Cesar Rožica je bila presudni inicijator toga da nastavimo ići u Italiju. Da budem pošten, Erik Milat iz našeg kluba je prvi koji nas je poticao, ali on nas je često i nesvjesno plašio kako tamo dobro voze, kako dobro vozi ovaj ili onaj, pa to nije bilo motivirajuće. A Rožica je baš htjela da dolazimo jer je donedavno jedina iz HR veslala na talijanskim utrkama. A onda je Rok Puvar također govorio da treba ići, da smo dobri, pa ima puno više onih slabijih od nas....i tako smo krenuli!
Ta ista Nataša Cesar Rožica je bila presudni inicijator toga da nastavimo ići u Italiju. Da budem pošten, Erik Milat iz našeg kluba je prvi koji nas je poticao, ali on nas je često i nesvjesno plašio kako tamo dobro voze, kako dobro vozi ovaj ili onaj, pa to nije bilo motivirajuće. A Rožica je baš htjela da dolazimo jer je donedavno jedina iz HR veslala na talijanskim utrkama. A onda je Rok Puvar također govorio da treba ići, da smo dobri, pa ima puno više onih slabijih od nas....i tako smo krenuli!
Došao je red na utrku na jezeru Lago di Garda u Italiji. Tamošnja ekipa je vrlo moćna, imaju klub na samoj obali jezera i jako su aktivni. Nismo više debitanti u inostranim natjecanjima, pa smo se odlučili da se malo okušamo sa kolegama iz Italije. Naravno, uz nas obavezno idu Rožica, Mile Gaćeša i Tamara Sparožić jer takve posjete susjedima ne idu bez njih.
Meni je to bilo odlično iskustvo jer sam osobno upoznao mnoge veslače koje sam znao samo sa Facebooka. Međusobno pratimo rezultate treninga i natjecanja, ali se nismo nikada upoznali. Mi smo napravili iskorak pa smo došli na njihov teren. Očekujemo da nam oni uzvrate posjet na nekim našim utrkama.
Rožica nam je prenijela iskustvo od prošle godine kad je Garda jezero bilo izuzetno uzburkano i teško za veslanje. Ove godine smo imali sreću, bilo je mirno sa nekim čudnim strujanjem u više smjerova. Veslači iz Delta SUP kluba bili su u laganoj prednosti jer poznaju vodu, dok smo se mi oslanjali na naše iskustvo uzburkanog mora. Pa da vidimo!
Utrka se odvijala po ICF pravilima, dakle bili smo podjeljeni u dobne klase i podklase. Ja sam pripadao PRO MASTER C klasi (45-49 godina), u njoj je bilo oko deset natjecatelja, dok je u ukupnoj muškoj PRO postavci bilo preko 30 veslača. Ono što nisam znao, a saznao sam prekasno jest DA SAM JEDINI U PRO KLASI SA NAPUHANOM DASKOM. Na drugim natjecanjima uglavnom su bile mješane daske ili smo mi kao napuhanci imali svoju klasu. Ovdje to nije bio slučaj, PRO klasa je bila 99% sa tvrdim daskama - i ja jedini luđak iz Hrvatske sa napuhancem 14x28! Ostali sa napuhancima su se preselili u FUN klasu, koja je vozila upola kraće i gdje su uglavnom bili napuhanci. To sam shvatio u onom trenutku kad smo stali na startnu liniju. Talijani su me u čudu gledali, valjda se još nitko nije natjecao sa napuhancem u PRO liniji. Pa dobro! Što bi narod rekao: "Po muci se poznaju junaci!" Odveslam pa ćemo vidjeti.
Start mi je bio prilično dobar, u prva dva kilometra sam bio među vodećim daskama. Kasnije su se pokazali nedostaci daske širine 28. Daska je na flat vodi bila previše troma, no dobro smo se držali. Ubrzo sam shvatio da bi bilo bolje da sam uzeo dasku širine 26, bio bi nešto brži. No, što je tu je, 10 km je trebalo odveslati do kraja. I ja i daska ćemo dati sve od sebe da dosegnemo neki rezultat.
Dijelovi jezerske trase bili su dosta teški za veslanje zbog neke čudne struje između dvije najudaljenije bove. Na nekim mjestima se daska gotovo zaustavila i nije je bilo lako pokrenuti. Ipak, nekakvom snagom koja je dolazila iz tkozakojeg izvora uspjeli smo dovršiti utrku. Čak i ja sa mojim širokim luftićem :-D
Na kraju utrke smo malo odmarali u plićaku. Prišlo mi je nekoliko Talijana i čestitalo mi na hrabrosti da vozim napuhanca u PRO klasi. Tada još nisam znao za svoj plasman, ali nisam se baš ničemu nadao. Znao sam da sam ostavio neke tvrde daske iza sebe, no već sam se pomirio da je konkurencija prejaka, kako u daskama tako i u fizičkoj spremnosti (vjerujem da sam bio najdeblji veslač tamo, možda je samo Talijan Max deblji od mene).
Tada je došla Nataša i rekla da smo skoro svi sa nekim medaljama. Otišao sam do oglasne ploče sa rezultatima i pogledao: 3 mjesto na MASTER C grupi. Puf! Nisam se tome nadao, iskreno. Ukupno u PRO klasi sam bio negdje oko sredine, 20 mjesto. Za napuhanca među tvrdim daskama - super! Prvi put sam na popisu SWR liste.
Tada je došla Nataša i rekla da smo skoro svi sa nekim medaljama. Otišao sam do oglasne ploče sa rezultatima i pogledao: 3 mjesto na MASTER C grupi. Puf! Nisam se tome nadao, iskreno. Ukupno u PRO klasi sam bio negdje oko sredine, 20 mjesto. Za napuhanca među tvrdim daskama - super! Prvi put sam na popisu SWR liste.
Talijani su nam vrlo slični, posebno po postupcima nakon utrke; jedenje i pijenje :-D Kao da sam na Balkanu, samo što ne razumijem jezik :-D Već vidim da ćemo se sa Talijanima dobro slagati u budućnosti!
Zahvaljujem se mojoj dragoj ekipi iz Hrvatske koji su prisustvovali ovoj utrci na kojoj smo se međusobno bodrili. Trebamo više ići na ovakve događaje.
Također, tu je i Rok Puvar koji se uvijek nekako nađe među nama, što nam je izuzetno drago. Nedostaju još neki Slovenci, ali ne može se na 100 strana. Bit će prilike!
Također, tu je i Rok Puvar koji se uvijek nekako nađe među nama, što nam je izuzetno drago. Nedostaju još neki Slovenci, ali ne može se na 100 strana. Bit će prilike!