Posljednja utrka SUP RACING LEAGUE
Došao je i taj dan da se završi slovensko-hrvatski projekt SUP RACING LEAGUE, koji okuplja vozače na napuhanim daskama. Izuzetno dobra ideja, pogotovo za nas koji vozimo "luftiće", jer nas se često gura u drugi plan na račun tvrdih dasaka. Rok Puvar je ovdje napravio dobar posao i ponovno promovirao važnost i korist napuhanaca.
Ekipa je bila odlična, sve je proteklo u odličnoj atmosferi, a i more se smirilo u toku naše trke. Sve je bilo SUPer ovaj put, osim mene :-D Došao sam sa nekim bolom na rebrima sa desne strane, previše sam se potrošio na dugoj ovogodišnjoj sezoni, započeo je moj posao od koga živim i koji je fizički zahtjevan, treninzi na suhom, a najviše je kumovalo cjepanje drva kod roditelja. Bilo je 5m kvadratnih, same kvrge i čvorovi, dobro smo se izmučili dok smo to pocijepali. Nakon toga su se rebra pobunila. Očigledno sam napravio neki neanatomski pokret zajedno sa udarcem. Bio sam u dilemi da li da uopće startam, no do sada nije bilo uvjeta po kojima nisam startao pa sam se i sada odvažio.
Pošto je AMANZI bio sponzor i na ovoj utrci, odabrao sam AMANZI KARR 14x26 dasku koju dobro poznam i sa kojom sam već osvajao mjesta. Start je bio solidan, neko vrijeme sam pratio prvu dvojicu (Gregor Mohorič i Mile Gaćeša), no oni su puno bolji, mlađi i lakši veslači od mene, pa su mi pobjegli nakon prve bove, ali sam se ubrzo pozicionirao na čvrstom 3 mjestu.
Krug je bio oko 5km između 3 bove, struja nam je išla na ruku jer su duge rute bile niz ili uz struju, nije bilo bočnih udara, što je odlična pozicija za race.
Nakon polovice utrke, kad sam zaista bio uvjerljivo treći, započela je jaka bol u desnom rebrenom luku, koju sam u početku kompenzirao, no uskoro to nije više bilo moguće. Svaki zaveslaj i savijanje je bio sve bolnije i donio sam odluku koju nikad do tada nisam donio - da odustanem! U prošlosti sam gledao takve natjecatelje i čudio sam se kako ne mogu stisnuti zube i nastaviti do kraja. Eto, Kozmos je čuo za moju besćutnost i odlučio mi podariti to iskustvo :-D Bio sam prisiljen donijeti tu odluku, bar mi se tada to činilo najmurdije.
Nakon polovice utrke, kad sam zaista bio uvjerljivo treći, započela je jaka bol u desnom rebrenom luku, koju sam u početku kompenzirao, no uskoro to nije više bilo moguće. Svaki zaveslaj i savijanje je bio sve bolnije i donio sam odluku koju nikad do tada nisam donio - da odustanem! U prošlosti sam gledao takve natjecatelje i čudio sam se kako ne mogu stisnuti zube i nastaviti do kraja. Eto, Kozmos je čuo za moju besćutnost i odlučio mi podariti to iskustvo :-D Bio sam prisiljen donijeti tu odluku, bar mi se tada to činilo najmurdije.
Kada sam se iskrcao na obalu, svi su došli do mene i pitali da li je sve u redu. Nisu naviknuli da odustanem, ponekad sam vozio sa krvavim žuljevima i slično - a sad sam odustao. Ne moram naglašavati koliko sam se loše osjećao, bilo zbog boli, bilo zbog osjećaja poraza i predaje. Čak me više boljelo to što sam odustao nego ta rebra.
Odlučio sam da neću sudjelovati na ostatku utrke, koji se sastojao od sprinta sa jednim okretom. Tada je Rok Puvar donio odličnu odluku koja mi je jako pomogla; odmah me angažirao da vodim utrku. Pošto je i on veslao taj dio, njegova supruga i ja smo vodili startove od početka do kraja, sve do finalne utrke.
Zahvalan sam mu na tome. Zašto?
Da sam ostao na obali i gledao ih iz daljine, vjerovatno bi se toliko razljutio na sebe da bi slomio veslo ili napravio nešto glupo. Oni su tamo a ja tu! Bilo bi to izuzetno teško iskustvo za mene. Ovako sam na startu bio sa njima, u žiži događanja, navijao za njih sa barke, bodrio ih, smijao se sa njima. Vjerovatno ni sam Rok ne shvaća koliko mi je to pomoglo da premostim grižnju savjest zbog odustajanja. I hvala mu na tome.
Odlučio sam da neću sudjelovati na ostatku utrke, koji se sastojao od sprinta sa jednim okretom. Tada je Rok Puvar donio odličnu odluku koja mi je jako pomogla; odmah me angažirao da vodim utrku. Pošto je i on veslao taj dio, njegova supruga i ja smo vodili startove od početka do kraja, sve do finalne utrke.
Zahvalan sam mu na tome. Zašto?
Da sam ostao na obali i gledao ih iz daljine, vjerovatno bi se toliko razljutio na sebe da bi slomio veslo ili napravio nešto glupo. Oni su tamo a ja tu! Bilo bi to izuzetno teško iskustvo za mene. Ovako sam na startu bio sa njima, u žiži događanja, navijao za njih sa barke, bodrio ih, smijao se sa njima. Vjerovatno ni sam Rok ne shvaća koliko mi je to pomoglo da premostim grižnju savjest zbog odustajanja. I hvala mu na tome.
Odustajanjem sa ove dvije utrke propustio sam 3 mjesto na SRL ligi. Imao sam prilično dobru poziciju do sada, na zadnjoj utrci je poredak još bio neutvrđen, moglo se nešto napraviti, ali odluka je bila donesena, odustajanje napravljeno i....neka bude pouka za drugu sezonu.
Posebno mi je drago da sam na toj utrci vidio i drage prijatelje iz Varaždina, obitelj Bađun, koji su svi odreda trofejni veslači. Odlična ekipa, odlični ljudi koji rade pozitivnu atmosferu.
Moja supruga je konačno postala trofejnija od mene, ova sezona joj je bila najuspješnija do sada, gotovo da nije bilo utrke na kojoj nije osvojila neko od prva tri mjesta :-D
Duboko se nadamo da će SRL liga Slovenije nastaviti živjeti i drugu godinu. Već sada se spremamo za novu sezonu :-D
Posebno mi je drago da sam na toj utrci vidio i drage prijatelje iz Varaždina, obitelj Bađun, koji su svi odreda trofejni veslači. Odlična ekipa, odlični ljudi koji rade pozitivnu atmosferu.
Moja supruga je konačno postala trofejnija od mene, ova sezona joj je bila najuspješnija do sada, gotovo da nije bilo utrke na kojoj nije osvojila neko od prva tri mjesta :-D
Duboko se nadamo da će SRL liga Slovenije nastaviti živjeti i drugu godinu. Već sada se spremamo za novu sezonu :-D
Drago da sam bio tu, barem da pomognem postaviti bove i zastave. Začudo, ova utrka mi nije ostavila nikakav loš osjećaj kao što inače bude kad negdje podbacim, iako nije tako bilo onda kada sam odustao. Srećom, oko sebe imam prave prijatelje koji su mi pomogli da izracionaliziram taj postupak. Imam gotovo 50 godina, moje tijelo nije više mlado i elastično, a svaka dodatna povreda nije prednost. Odustao sam jer sam morao. Nije tako trebalo biti ali evo, i to sam doživio u SUP karijeri :-D Dobra škola za ubuduće!