Bilo nam je jako drago da smo prisustvovali na prvoj ADRIA SUP CHALLENGE utrci u organizaciji dragih nam Slovenaca. Naime, klub Naredi nekaj z naravo u suradnji sa našim dragim pratiocem Reja Dušanom dobili su licencu za austrijski cirkularni kup SUP ALPS TROPHY. Kolege iz Slovenije debelo su se potrudile da to uopće dobiju, radi se o vrlo poznatom austrijskom natjecanju i teško je ući u taj ekskluzivni kup. Uz osobne garancije i dugogodišnje poznanstvo sa upravom SATa, naši susjedi su ušli u povijest i postali svjetski prepoznatljiva SUP točka, odnosno Kopar kao grad je postao vidljiv na svim poznatim i onim manje poznatim glasilima o SUP kupovima. Čestitamo Slovencima i nadamo se da ćemo i mi nekada to postići.
Program ASC odvijao se u 2 dana; 2 i 3 septembra. Prva longdistance utrka odvijala se u subotu, dok je technical ostao za nedjelju.
Longdistance je bio na 12km, technical na 5km, dok su druge utrke bile različite kilometraže (FUN i ostalo).
Longdistance je bio na 12km, technical na 5km, dok su druge utrke bile različite kilometraže (FUN i ostalo).
Na natjecanju se sakupila velika grupa poznatih imena u svijetu supanja. Došli su Austrijanci, sportaši koji i na svjetskim natjecanjima ubiru medalje. Također gotovo svi poznati Slovenci i jako dobra brojna grupa Mađara. Došli su i mnogi Talijani. Osvježenje na ovim prostorima bili su Grci, koji su se spakovali u kombi i također stigli u Kopar. Fantastična ekipa i festival vrlo sposobnih veslača.
Raspis je bio po dobnim skupinama, a izbor vrste dasaka je bio proizvoljan.
Meni je odmah bilo jasno da tu neće biti nekih medalja :-D Konkurencija je bila jednostavno prejaka. Ali i samo veslanje sa tim imenima bilo je velika prednost i čast. Bit će to novo i nezamjenjivo iskustvo i prilika da se osobno sretnem sa mnogima koje inače poznam sa Facebooka i Instragrama.
Raspis je bio po dobnim skupinama, a izbor vrste dasaka je bio proizvoljan.
Meni je odmah bilo jasno da tu neće biti nekih medalja :-D Konkurencija je bila jednostavno prejaka. Ali i samo veslanje sa tim imenima bilo je velika prednost i čast. Bit će to novo i nezamjenjivo iskustvo i prilika da se osobno sretnem sa mnogima koje inače poznam sa Facebooka i Instragrama.
Za longdistrance odabrao sam napuhanca AMANZI KARR 14x26, i to ne svoj nego novu verziju koja je stigla ove godine. KARR koji ja vozim je prva verzija od prošle godine, polu V-shape, daska za koju sam ja pretežak ali pošto se može napuhati na 22psi, nekako smo se saživjeli. Novi KARR kojeg sam tada vozio je poboljšan u mnogim stvarima, prije svega ima duži stringer pa je daska puno čvršća. Do sada je nisam vozio, samo sam je probao na utrci na Fužinskom jezeru. Nekako mi nije "sjela na prvu", moguće da bi trebalo malo vremena provesti na njoj. Moj frend i suborac Mile Gaćeša također radije vozi stariju verziju. Svejedno, kako sam procjenio da je konkurencija prevelika, odlučio sam da je vozim pa šta bude :-D Bar će biti u realnim uvjetima.
Startali smo u stajaćem položaju, po pravilima ICF-a. Startna pozicija muškaraca je bila prva, bili smo pomješani sa tvrdim daskama, dok je start žena bio nakon 5 minuta. To je dobra kombinacija jer nas je bilo izuzetno puno i stvorili bi se nemogući uvjeti za one koji ostanu iza - iako smo bili i na takvim utrkama :-D
Ispočetka sam se dobro držao, daska mi se nije baš dobro ponašala jer smo prvi put na trasi od 12km. Šteta da je nisam mogao imati nešto ranije pa da je mogu bolje upoznati. Ubrzo su se oni najbrži odvojili od nas i pustili nas daleko, a ja sam se trudio da budem iza Rudyja Van Halena, simpatičnog Austrijanca, voditelja utrke Lake Rock Festival u Villachu, odličnog trofejnog kajakaša i dobrog veslača na dasci. On je vozio tvrdi Infinity i bilo je naporno pratiti ga, no to sam uspio do posljednje ravne linije od 2km, tu me ostavio više od 200m. Umor i stres su odigrali svoje. Nije sramota izgubiti od Rudya jer je on svojevrsna ikona u SUP sportu. Ali dugo sam ga držao na kratkoj uzici, i to mi je zadovoljavajuće!
U konačnici sam bio zadovoljan da sam završio utrku, plasman je daleko od toga što bi htio, no promatrajući konkurenciju postalo je jasno da još puno moram raditi na sebi i svom veslanju. Nešto krivice krije se i u dasci, ona je dobra no nisam je dovoljno poznavao, nešto je tromija za izvođenje pivota, a i fin je bio dulji nego što ova trka zahtjeva. No, drago mi je da sam je napokon vozio. To je daska za nešto mršavije veslače, s obzirom koliko imam kilograma daska je položila ispit nosivosti.
Veslanje za taj dan nije bilo gotovo. Obećali smo Roku Puvaru da ćemo prisustvovati na utrci u Piranu, nekoliko kilometara dalje od Kopra. Dvije trke u jednom danu nisu običajene, posebno ako je jedna od njih longdistance. Ali nismo se previše obazirali na to. Sjeli smo u aute i otišli do prostora jedriličarskog kluba Pirat koji je bio organizator natjecanja i tamo odvozili utrku. Detalji se mogu pročitati na opisu iduće utrke. Tamošnji uspjeh mi je nakratko popravio raspoloženje :-D Kao i odlična ekipa koja se sakupila. I ovdje dolazimo iduće godine. Sviđa nam se!
Startali smo u stajaćem položaju, po pravilima ICF-a. Startna pozicija muškaraca je bila prva, bili smo pomješani sa tvrdim daskama, dok je start žena bio nakon 5 minuta. To je dobra kombinacija jer nas je bilo izuzetno puno i stvorili bi se nemogući uvjeti za one koji ostanu iza - iako smo bili i na takvim utrkama :-D
Ispočetka sam se dobro držao, daska mi se nije baš dobro ponašala jer smo prvi put na trasi od 12km. Šteta da je nisam mogao imati nešto ranije pa da je mogu bolje upoznati. Ubrzo su se oni najbrži odvojili od nas i pustili nas daleko, a ja sam se trudio da budem iza Rudyja Van Halena, simpatičnog Austrijanca, voditelja utrke Lake Rock Festival u Villachu, odličnog trofejnog kajakaša i dobrog veslača na dasci. On je vozio tvrdi Infinity i bilo je naporno pratiti ga, no to sam uspio do posljednje ravne linije od 2km, tu me ostavio više od 200m. Umor i stres su odigrali svoje. Nije sramota izgubiti od Rudya jer je on svojevrsna ikona u SUP sportu. Ali dugo sam ga držao na kratkoj uzici, i to mi je zadovoljavajuće!
U konačnici sam bio zadovoljan da sam završio utrku, plasman je daleko od toga što bi htio, no promatrajući konkurenciju postalo je jasno da još puno moram raditi na sebi i svom veslanju. Nešto krivice krije se i u dasci, ona je dobra no nisam je dovoljno poznavao, nešto je tromija za izvođenje pivota, a i fin je bio dulji nego što ova trka zahtjeva. No, drago mi je da sam je napokon vozio. To je daska za nešto mršavije veslače, s obzirom koliko imam kilograma daska je položila ispit nosivosti.
Veslanje za taj dan nije bilo gotovo. Obećali smo Roku Puvaru da ćemo prisustvovati na utrci u Piranu, nekoliko kilometara dalje od Kopra. Dvije trke u jednom danu nisu običajene, posebno ako je jedna od njih longdistance. Ali nismo se previše obazirali na to. Sjeli smo u aute i otišli do prostora jedriličarskog kluba Pirat koji je bio organizator natjecanja i tamo odvozili utrku. Detalji se mogu pročitati na opisu iduće utrke. Tamošnji uspjeh mi je nakratko popravio raspoloženje :-D Kao i odlična ekipa koja se sakupila. I ovdje dolazimo iduće godine. Sviđa nam se!
Drugi dan je bio rezerviran za technical utrku, nešto dužu nego što smo naviknuli. Tech se obično odvija na 500 ili 1000m. No, organizator je slobodan da to malo "rastegne", pa je tech završio na 5km. Nama to odgovara jer su naše utrke uglavnom između 3 i 5km, poznata je taktika a ima se vremena i za popravljanje grešaka. Kod technicala od 500 ili 1000m nema vremena za popravak - jedna greška, pad ili nesnalaženje i gubi se poredak.
Ovdje je organizator odlučio da bude vremenski odvojena utrka muškaraca i žena. To mi je omogućilo da vozim tvrdog Starboard Allstara 14x24.5 kojeg inače vozi Stanislava Laginja. Kako je ženski start bio sat vremena iza našeg, stigao sam odvoziti i predati dasku dalje da se Stanislava dobro i pravilno zagrije.
Inače, taj tvrdi Allstar nije daska na kojoj puno veslam. Rijetko sam na njoj, moje daske su uglavnom napuhanci, a ova je i nešto teža ali vrlo široka za dobar balans. U Austriji sam je vozio i bio sam izuzetno zadovoljan sa njenim ponašanjem na vodi. Tada smo je tek dobili i nije bilo puno kilometara u njoj.
Prilikom starta bio sam izuzetno dobar. Odabrao sam krajnje lijevu stranu, gdje nije bilo puno veslača. Glavna greška desila se već kod prve bove - pao sam od bočnih valova drugih veslača. A onda se desila idiotska situacija, plod mog neiskustva sa dugout daskama - kad sam se popeo na nju, ona me jednostavno iskrcala na drugu stranu. Sposobnost brzog i sigurnog vraćanja u kokpit dugout daske se posebno vježba i to je vrlo bitna vještina koju ja nemam jer tu dasku ne vozim. Tu sam izgubio vrlo važnih 30ak sekundi a to se nije više moglo nadoknaditi, barem ne u ovoj ekipi među kojoj sam veslao. Uz to sam dobro nagnječio rebra dok sam se penjao gore. Također neiskustvo. I to bolno.
Do kraja utrke nisam više padao. Trudio sam se preticati veslače, to sam uspjevao ali ona prva grupa mi je pobjegla i to se nije moglo popraviti. Također, imali smo mnoge bočne valove od brodova koji su uplovljavali u koparsku luku.
Ovdje sam imao i jedan ozbiljan propust koji mi se nikada do sada nije dogodio. Skoro sam promašio jednu bovu i mogao sam biti diskvalificiran. Naime, organizator je složio vrlo komplicirano regatno polje. 7 bova, a smjerovi nisu bili uvijek naprijed nego se nešto moralo i vraćati. U posljednjem krugu jednostavno sam zaboravio bovu koja mi nije bila na vidnom polju sa desne strane. Mađar kojeg sam netom pretekao na jednoj bovi počeo mi je nešto dobacivati (naravno da ga nisam razumio). Ali u tom trenutku sam vidio ove najbrže veslače da mi dolaze sa desne strane i u tom trenutku sam shvatio da sam promašio bovu. To se dobro vidi na Garmin trackingu. Nažalost, i to me koštalo nekoliko mjesta jer ove koje sam nekoliko minuta prije pretekao nije više bilo moguće preteći. Napravio sam 300m više da bi se vratio na trasu i tako se spasio od diskvalifikacije. Zahvalio sam se Mađaru Sziliju koji mi je pomogao iako to nije morao. Volim se natjecati sa moralnim i poštenim sportašima.
Niti ovaj plasman mi nije bio dobar u konačnici, što sam i očekivao. Moram poraditi na svojoj tehnici veslanja, daska je bila izuzetno dobra i karakteristikama ista kao i sve druge. Tu su se pokazali moji nedostaci i veliko područje za napredovanje.
Ovdje je organizator odlučio da bude vremenski odvojena utrka muškaraca i žena. To mi je omogućilo da vozim tvrdog Starboard Allstara 14x24.5 kojeg inače vozi Stanislava Laginja. Kako je ženski start bio sat vremena iza našeg, stigao sam odvoziti i predati dasku dalje da se Stanislava dobro i pravilno zagrije.
Inače, taj tvrdi Allstar nije daska na kojoj puno veslam. Rijetko sam na njoj, moje daske su uglavnom napuhanci, a ova je i nešto teža ali vrlo široka za dobar balans. U Austriji sam je vozio i bio sam izuzetno zadovoljan sa njenim ponašanjem na vodi. Tada smo je tek dobili i nije bilo puno kilometara u njoj.
Prilikom starta bio sam izuzetno dobar. Odabrao sam krajnje lijevu stranu, gdje nije bilo puno veslača. Glavna greška desila se već kod prve bove - pao sam od bočnih valova drugih veslača. A onda se desila idiotska situacija, plod mog neiskustva sa dugout daskama - kad sam se popeo na nju, ona me jednostavno iskrcala na drugu stranu. Sposobnost brzog i sigurnog vraćanja u kokpit dugout daske se posebno vježba i to je vrlo bitna vještina koju ja nemam jer tu dasku ne vozim. Tu sam izgubio vrlo važnih 30ak sekundi a to se nije više moglo nadoknaditi, barem ne u ovoj ekipi među kojoj sam veslao. Uz to sam dobro nagnječio rebra dok sam se penjao gore. Također neiskustvo. I to bolno.
Do kraja utrke nisam više padao. Trudio sam se preticati veslače, to sam uspjevao ali ona prva grupa mi je pobjegla i to se nije moglo popraviti. Također, imali smo mnoge bočne valove od brodova koji su uplovljavali u koparsku luku.
Ovdje sam imao i jedan ozbiljan propust koji mi se nikada do sada nije dogodio. Skoro sam promašio jednu bovu i mogao sam biti diskvalificiran. Naime, organizator je složio vrlo komplicirano regatno polje. 7 bova, a smjerovi nisu bili uvijek naprijed nego se nešto moralo i vraćati. U posljednjem krugu jednostavno sam zaboravio bovu koja mi nije bila na vidnom polju sa desne strane. Mađar kojeg sam netom pretekao na jednoj bovi počeo mi je nešto dobacivati (naravno da ga nisam razumio). Ali u tom trenutku sam vidio ove najbrže veslače da mi dolaze sa desne strane i u tom trenutku sam shvatio da sam promašio bovu. To se dobro vidi na Garmin trackingu. Nažalost, i to me koštalo nekoliko mjesta jer ove koje sam nekoliko minuta prije pretekao nije više bilo moguće preteći. Napravio sam 300m više da bi se vratio na trasu i tako se spasio od diskvalifikacije. Zahvalio sam se Mađaru Sziliju koji mi je pomogao iako to nije morao. Volim se natjecati sa moralnim i poštenim sportašima.
Niti ovaj plasman mi nije bio dobar u konačnici, što sam i očekivao. Moram poraditi na svojoj tehnici veslanja, daska je bila izuzetno dobra i karakteristikama ista kao i sve druge. Tu su se pokazali moji nedostaci i veliko područje za napredovanje.
ASC je bila odlična utrka, jako mi je drago da smo joj prisustvovali, upoznali smo mnoge dobre ljude i testirali svoju tehniku veslanja. Jedino što možemo obećati Duletu i klubu NNN da ćemo doći i iduće godine!